Srce žene ili 24/I _ Heart of the Woman or 24/I by Andrejka V. Skračić _ trailer

Dokumentarno-igrani film Srce žene ili 24/I
2015, MiniDV, 1h
Režija, scenarij, montaža: Andrejka V. Skračić
Nastupaju: Jere Vodopija, Vana Skračić, Andrejka & Mislav Skračić, Zdenka Ivišić, Patricija Vodopija
Kamera: Mislav Skračić, Igor Lušić, Andrejka V. Skračić
Glazba: Elvis Šahbaz, Mateja & Mate Skračić
Produkcija: Andrejka V. Skračić
Dizajn plakata: Vana Skračić
Prijevod na engleski jezik: Mislav Skračić

©Andrejka V.Skračić - Zabranjeno svako kopiranje video i/ili audio snimke i postavljanje na druge kanale!

https://filmfreeway.com/projects/825075

Srce žene ili 24/I – Riječ autorice Andrejke V. Skračić

U više navrata nagrađivan film Srce žene ili 24/I autorice Andrejke V. Skračić nastao je kao njen spontani odgovor na položaj majke, žene i umjetnice u današnje vrijeme, u kojem su marginalizirane upravo one vrijednosti koje zaslužuju najveću pozornost i najširu podršku pojedinaca i društva.
"Ideja za film Srce žene ili 24/I nastala je kao revolt na moje redovne mjesečne posjete Zavodu za zapošljavanje. U njemu pratimo običan dan jedne tridesetogodišnje žene, supruge i majke, njenu brigu i trud oko usklađivanja svih obaveza, te njenu veliku želju da se ostvari i u svijetu filma. Tamo, pak, doživljava novu marginalizaciju. Njezini projekti ne nalaze nikakvu financijsku ili bilo kakvu drugu potporu društvenih ili kulturnih institucija, tako da je glavna junakinja primorana osloniti se na svoje vlastite snage. Ipak, uz podršku obitelji i prijatelja ona uspijeva snimiti film. Njen dan (24 sata), njen film (24 sličica u sekundi) i njena priča zrcale današnje društvo i ukazuju na nužnost redefiniranja stavova prema nekim osnovnim vrijednostima.
Naime, kad sam postala supruga i majka, pokušala sam pored novih uloga nastaviti sa svojim radom –snimanjem neovisnih filmova. Uza sve to, bila sam prijavljena na Zavodu za zapošljavanje koji mi je trebao pomoći u traženju „pravog“ posla. Nikada u životu nisam bila toliko zaposlena i zauzeta obavezama, a u radnu knjižicu bih dobila pečat da sam nezaposlena. To je bilo apsurdno. Počela sam preispitivati vrijednosti majčinstva i stvaralaštva te snimati film na tu temu. Na žalost, živim u društvu koje položaj žene i majke uzima olako i površno, koje ne vidi njenu posvećenost, opterećenost, izolaciju, čežnju i frustriranost, čije institucije ne pružaju adekvatnu podršku i zaštitu, ili to čine samo formalno. Briga o djeci, obitelji i domu se ne prepoznaje kao jedna od temeljnih vrijednosti iako o kvalitetnom majčinstvu i očinstvu ovisi budućnost zajednice. Stoga se zalažem da se sa žene i majke skine stigma osobe koja je „nezaposlena“ i „nevidljiva“, nastojeći joj vratiti dostojanstvo i osmijeh na lice. Koga bi trebalo biti sram: majku s dvoje djece koje ide na Zavod tražiti posao ili indiferentnog državnog birokrata koji joj može ponuditi samo – pečat?
Film posvećujem majčinstvu i stvaralaštvu žene, s nadom da će ona, u vremenima koja dolaze, postati sve hrabrija, samosvjesnija i snažnija u borbi za svoje snove. Drugim riječima, slobodnija i sretnija."


Director Statement

The award-winning film Heart of the Woman or 24/I by Andrejka V. Skračić was her spontaneous response to the position of women, mothers and woman artists in today’s world where people have marginalised the very values that deserve utmost attention and support of the individuals and the society.
The idea was born when Andrejka V. Skračić paid regular visits to the Croatian Employment Service. The film Heart of the Woman or 24/I describes an ordinary day of an urban woman in her early thirties, a mother and a wife, doing her chores and making ends meet, aspiring at the same time to make a movie and get affirmation in the world of film. However, her attempts result in another marginalisation. She cannot find financial or any other support of the social and cultural institutions for her projects, and decides to make a film by herself. Fortunately, her family and friends help her complete the project. Her day (24 hours), her film (24 fps) and her story reflect today’s society and emphasise the need for redefining attitudes toward basic values.
Taking care of children, family and home is not recognised as a fundamental value although the community’s future depends on good parenthood. Therefore, I advocate that women and mothers be no longer branded as “unemployed” and “invisible”. They deservedignity and a smile on their faces. Who should be ashamed, really – a mother with two kids seeking support from the Employment Service or an indifferent state bureaucrat who has nothing to offer but a confirmation of unemployment – a stamp?
The film is dedicated to motherhood and creativity of women, in the hope that they will grow more courageous, self-aware, and determined in fulfilling their dreams in times to come – in other words, hoping that they will be freer and happier.